U našem pregledu računarstva iza Gvozdene zavjese, napravit ćemo mali zaobilazni put da kažemo kako su tehničari prošli u Jugoslaviji. Konkretno mi ćemo se pozvati na tim, Galaksiju, što bi se moglo smatrati nečim sjajnim ujakom otvorenih hardverskih uređaja poput Raspberry Pi, već iznjedrio je pokret koji vrlo podsjeća na zajednice otvorenog koda.
Iako se smatrala socijalističkom zemljom, Jugoslavija je uspela da ostane nezavisna od Moskve, pod snažnim vođstvom svog doživotnog predsjednika Josipa Broza Tita.
Ovu zemlju, koja više ne postoji, činilo je šest socijalističkih republika; Bosna i Hercegovina, Hrvatska, Slovenija, Makedonija, Crna Gora i Srbija.
Zajedno s Indijom, Egiptom, Ganom i Indonezijom, Jugoslavija je osnovala Pokret nesvrstanih, sporazum zemalja u razvoju koje su težile da zadrže svoju neutralnost tokom hladnog rata.
Uz trajnu prijetnju da će njegov sovjetski susjed odlučiti disciplinirati svog svojeglavog socijalističkog brata, i bez mogućnosti da se okrene Washingtonu, a da ne podnese ostavku na opredjeljenje za socijalizam, Tito je morao pronaći način da pojača lokalnu industriju oružja i razne masovne potrošačke proizvode. To je zahtijevalo upravljivost koja se mogla postići samo pomoću računara.
Specijalista za robotiku dr Rajko Tomović, zajedno sa timovima matematičara i mašinskih inženjera, započeo je razvoj jugoslovenske računarske industrije. Do 80-ih postojalo je nekoliko modela računara lokalno proizvedenih koji nisu bili dostupni prosječnom Jugoslavenu, a neki i uvezeniji, iako ni to nije bilo lako.
Kao rezultat, upotreba računara koji su na Zapadu bili namenjeni za domaću upotrebu, u Jugoslaviji se mogla naći samo u vladinim kancelarijama, velikim kompanijama i na univerzitetima.
Mladi inženjer i izumitelj, Voja Antonić, imao je pristup priručniku za novi čip koji je razvio RCA. Kad ga je pročitao, palo mu je na pamet ideja o izgradnji računara čija je blok grafika 64 × 48 u potpunosti generirana pomoću mikroprocesora Zilog Z80A, vrlo jeftin i dostupan u prodavnicama elektronike širom Jugoslavije.
Otvori izvor za jugoslovenski
Od Antonićevog dizajnauključivalo je izgradnju i smanjilo cijenu, omogućilo je netehničkim korisnicima da sami sastave računar.
Antonić je tražio mjesto za objavljivanje dijagrama svog izuma i dobio je zajedničkog prijatelja da ga poveže sa Galaksijom, naučno-popularnim časopisom.
Časopis je objavio specijalno izdanje pod nazivom Računari kod kuće, koje je najvećim dijelom bilo posvećeno Antonićevom računaru: uključujući dijagrame, kompletne upute za sastavljanje sklopa i mjesta za dobivanje materijala.
Publikacija je imala nakladu od 120.000 primjeraka i najmanje 8.000 čitalaca je tvrdilo da su izgradili vlastiti Galaksija
Antonićevo mikroračunalo sadržavalo je 4K bajta memorije , a mogao je prikazati samo tri poruke o grešci od jedne riječi: ŠTO? " Za sintaksne greške, KAKO? da ako uputa nije prepoznata i ŽALO ako je premašila kapacitet memorije.
Kao i drugi modeli tog vremena, Galaksija je kasetu koristila kao medij za skladištenje. Ali, Kako bi spriječio zaštitu od kopiranja i olakšao izmjenu i distribuciju programa, Antonić je spriječio da se programi automatski pokreću dizajnom. Korisnik je morao otkucati naredbu da započne izvršavanje. Zbog toga se sadržaj vrpce mogao uređivati ili duplicirati.
Slijedi Zoran Modli, popularni spiker tog vremena. Iz časopisa koji su predložili da bude u programu segment za emitovanje programa putem radija kako bi ih slušatelji mogli snimiti, a zatim otpremiti na svoj računar. Bio je to hit hit.
Slušatelji su počeli pisati emisije i slati ih poštom na stanicu. Ti su programi sadržavali sadržaje raznih vrsta poput časopisa, pozivnica za zabavu, vodiča za učenje i igara. U mnogim slučajevima to su bila poboljšanja programa koje su kreirali drugi slušaoci.
Smrću Tita, Jugoslavija je ušla u period političke i ekonomske neizvjesnosti koji će se završiti nestankom zemlje. Ukinuta su ograničenja i zapadni proizvodi su ovaj tim spustili u prsa sjećanja.
Sviđa mi se ideja da tim kaže "Žao mi je" kad se ne može nositi s domaćim zadaćama. Kako bi to dobro išlo za MS Windows! :)
Vrlo dobra priča, vrlo zanimljiva jer su s takvim ograničenjima čak uspjeli proći programe.
Emitiranje radio programa vršeno je u Latinskoj Americi, a mislim i u Španiji sa tadašnjim kućnim računarima.
Nikad nisu radili za mene.
Ali, slažem se s vašim komentarom. Generalno, mislim da se hardver ranije koristio bolje
Nisam znao ovu zanimljivu priču, ali natjera me na razmišljanje, čini mi se da, prije nego što je bilo više kreativnosti, nije sve bilo posluženo na pladnju kao što smo to imali sada. Sada pod motom (vrlo popularnim među programerima) "ne izmišljajte točak", vraćamo se na primjer: koliko je web pregledača ostalo? Tražilice? Klijenti e-pošte? IDE-i:
Preglednici, koje koristi 90% ljudi ili više: Google Chrome, Mozilla Firefox, Safari i Microsodt Edge, ostali su izvedeni iz Chromiuma ili Firefoxa.
Tražilice: širom svijeta, samo 2: Google i Yahoo / Bing (spojeni) uzimaju više od 95% kolača. DuckDuckGo (onaj koji koristim) ima 0,65% tržišnog udjela i koristi Yahoo pretraživač.
Klijenti pošte: Outlook, Thunderbird i ne znam koji će biti za Mac. Postoje i drugi koje gotovo niko ne koristi.
IDE-ovi: Microsoft je pojeo cijelo tržište, sada je to Visual Studio, oni su preživjeli: Lazarus, Eclipse i samo na Windowsima: Delphi. Govorim o IDE-ima s grafičkim sučeljem.
A budući da smo ovdje, idemo s internetskim stranicama, upravo s blogovima, mnogi su napušteni, drugi su nestali, srećom neki su preživjeli, mnoge su progutale društvene mreže i opet, koliko ih ima?
Pozdrav.