„Vrati se na Windows“, rekao mi je onaj koji me je upoznao sa Linuxom kada je vidio da me neke stvari guše i htio je to učiniti kao u Microsoft sistemu. Takođe mi je rekao da "Linux nije Windows", i da je to istina i u dobru i u zlu. Loša strana je što postoje stvari koje su vrlo jednostavne na drugim sistemima, a ne tako jednostavne na onima baziranim na Linuxu, kao npr kreirajte .desktop datoteke, također poznat kao prečice.
Ali morate napraviti razliku između tipova prečica, jer nisu sve iste. Trenutno se mogu sjetiti barem dvije vrste prečica: neke su simbolične veze ili simbolične veze, koji su vrlo mali fajl koji možemo izvršiti da bismo pristupili originalu koji je povezan; druge su .desktop datoteke, koje su vrsta direktna veza koji sadrži informacije kao što su naziv aplikacije i njena verzija, te su datoteke koje su odgovorne za pokretanje mnogih aplikacija pod Linuxom.
Kreiranje .desktop fajlova pomoću UI aplikacije
Baš kao objašnjavamo Ovdje u LXA prije mnogo godina, kreiranje .desktop datoteka na Linuxu nije previše komplikovano. Osim toga, navedeni tekst služi kao a šablon koji morate samo urediti za svaku aplikaciju. Ali stvari se mogu dodatno pojednostaviti.
Dostupna na Flathubu, postoji aplikacija pod nazivom Desktop File Creator. u osnovi jeste sučelje u kojem ćemo joj reći ime, putanju do izvršnog fajla, da li će se izvršiti u terminalu ili ne... a ona će se pobrinuti da uradi ostalo umjesto nas. Ali ako želimo nešto još jednostavnije, možemo sami kreirati skriptu/mini-aplikaciju koja će sve to raditi s terminala (vidi se na slici zaglavlja). Kod u Pythonu bi bio sljedeći:
#!/usr/bin/env python3 iz io import open import os file_name = input("Imenujte datoteku .desktop: ") version = input("Verzija aplikacije: ") app_name = input("Naziv aplikacije: ") app_comment = input("Komentar aplikacije: ") executable = input("Putanja do izvršne datoteke: ") icon = input("Putanja do ikone aplikacije: ") terminal = input("Hoće li se pokrenuti u terminalu? (Tačno za da, False za ne ): ") tipo_app = input("Vrsta aplikacije (stavite aplikaciju ako sumnjate): ") kategorije = input("Kategorije u koje ova aplikacija spada: ") folder = input( "Folder u kojem se nalazi izvršni fajl: ") def createDesktop(): note = open(file_name + ".desktop", "w") entry_text = ('[Desktop Entry]') version_text = ('\nVerzija=' + verzija ) app_name_text = ('\nName=' + app_name) comment_text = ('\nComment=' + app_comment) executable_text = ('\nExec=' + izvršni) icon_text = ('\nIcon=' + ikona) terminal_text = ('\ nTerminal=' + terminal) text_tipoapp = (' \nType=' + type_app) text_categorias = ('\nCategories=' + kategorije) text_startupNotifyApp = ('\nStartupNotify=false') text_path = ('\nPath=' + folder) text = (ulaz_tekst + tekst_verzije + tekst_naziv_aplikacije + tekst_komentara + executable_text + icon_text + terminal_text + app_type_text + category_text + startupNotifyApp_text + path_text) note.write(text) note.close() appName = app_name + ".desktop" os.system('chmod + x ' + appName + '\nmv ' + appName + ' ~/.local/share/applications') print("Uspješno kreirana .desktop datoteka. Nalazi se u ~/.local/share/applications/ i također bi se trebao pojaviti u ladici aplikacija.") createDesktop()
objašnjavanje koda
Iz navedenog:
- Prvi red je ono što je poznato kao “Shebang” i označava čime se skripta mora otvoriti (može biti drugačija na nekim Linux distribucijama). Ne bi trebalo biti potrebno ako odemo do putanje na koju pohranjujemo .py datoteku i pokrenemo je sa "python ime_datoteke.py«, ali da ako želimo da se pozabavimo malo više kao što ćemo objasniti kasnije.
- Drugi i treći red uvoze ono što je potrebno za kreiranje fajla, jer je potrebno da se može pisati na hard disk.
- Zatim se kreiraju varijable koje će se kasnije koristiti za pisanje sadržaja u .desktop datoteku.
- U funkciji createDesktop() prvo otvara datoteku, zatim dodaje parametre informacija o prečicama, zatim kreira .desktop datoteku, daje joj dozvole za izvršavanje i premješta je u ~/.local/share/ folder aplikacije. I to bi bilo sve.
Rekao bih da ne može biti lakše, ali bilo bi lakše kada bi postojao način da ih kreiramo pomoću kontekstnog menija Nautilusa, Dolphina ili upravitelja datoteka koji koristimo. Problem je što na Linuxu to ne radi tako. U .desktop datoteke možete dodati i druge informacije, kao što su prijevodi i drugi načini za otvaranje aplikacija (kao što je anonimni način rada u pretraživaču), tako da kreiranje ovih tipova prečica nije tako jednostavno, vrijedno suvišnosti.
I već sam zaboravio, ako želimo da možemo pokrenuti prethodnu skriptu iz bilo kojeg prozora terminala, moramo premjestite .py datoteku koju smo kreirali u /bin folder. Ne dozvolite da se neko ko ne zna šta radi na to navikne, jer izvršni fajlovi idu u taj folder i morate paziti šta dodirujete. U svakom slučaju, uvijek postoje opcije. Samo moraš znati gdje tražiti. Nadalje, kreiranje i dijeljenje je također uobičajena stvar u Linuxu.