Mnogo je ljudi, posebno korisnika Windowsa (i nekih macOS-a), koji misle da korisnici Linuxa vole komplicirati naš život. U stvari, došao sam čitati komentare ljudi koji nas označavaju kao "izbezumljene koji jednostavno žele oklijevati" ili nešto slično. Ništa nije dalje od stvarnosti. Ti ljudi misle na taj način jer vjeruju da se SVE radi s terminala ... Naravno, nikada nisu dodirnuli Linux ... Terminal se koristi, ali ponekad služi za uštedu vremena ili izvršavanje složenijih zadataka poput očisti predmemoriju pretraživača.
Jasno je da vam bilo koji preglednik omogućuje brisanje predmemorije iz nekog dijela njegovih opcija, ali ovaj je članak namijenjen onima koji se osjećaju ugodno sa terminalom ili onima koji žele sačuvati ove naredbe u skripti za pokretanje s doka ili bilo koje prečice. U ovom postu ćemo razgovarati o tome kako to učiniti za Firefox, pretraživač koji je podrazumevano uključen u većinu Linux distribucija i Google Chrome, još jednu od najčešće korištenih opcija za najbolje za neke zadatke.
Očistite predmemoriju Firefoxa
Prije nego što to učinite, vrijedi napraviti sigurnosnu kopiju svega. Za ovo ćemo jednu po jednu napisati ove naredbe:
mkdir -p ~/.mozilla/firefox/backup ~/.cache/mozilla/firefox/backup mv ~/.mozilla/firefox/*.default/*.sqlite ~/.mozilla/firefox/backup mv ~/.mozilla/firefox/*.default/sessionstore.js ~/.mozilla/firefox/backup mv ~/.cache/mozilla/firefox/*.default/* ~/.cache/mozilla/firefox/backup
Ako želimo vratiti datoteke, promijenit ćemo redoslijed direktorija.
Za brisanje predmemorije pregledača s terminala napisat ćemo sljedeće:
rm ~/.mozilla/firefox/*.default*/*.sqlite ~/.mozilla/firefox/*default*/sessionstore.js rm -r ~/.cache/mozilla/firefox/*.default*/*
Iz gore navedenog, "rm" znači "ukloniti", "-r" će reći da uklanja mape i njihov sadržaj, a ostalo su staze. Sjećamo se da se "~ /" odnosi na naš osobni direktorij. Nakon unosa naredbi, ponovno pokrećemo navigator.
NOTA: teorija kaže da zvjezdice koje sam dodao iza direktorija ".default" ne bi trebale biti tamo, ali dodao sam ih jer mi je u mom slučaju reklo da ga nije bilo. Zvezdice označavaju "sve" one koji se nečemu pridržavaju. Dodavanjem jednog ispred (*.) I jednog iza, kažemo mu sve što riječ "zadani" sadrži bez obzira ima li nešto ispred ili iza.
Kako to učiniti u Chromeu
Kao i u Firefoxu, prvo ćemo napraviti sigurnosne kopije Chrome datoteka. Koristit ćemo sljedeće naredbe, jednu po jednu:
mkdir -p ~/.google/chrome/backup mv ~/.config/google-chrome/Default/ ~/.google/chrome/backup mv ~/.cache/google-chrome ~/.google/chrome/backup
Kao i u Firefoxu, za vraćanje kopija promijenit ćemo redoslijed direktorija.
Za brisanje Chrome predmemorije koristit ćemo ove naredbe:
rm ~/.config/google-chrome/Default/ rm ~/.cache/google-chrome
bonus
Pa dobro. Već znamo kako izbrisati predmemoriju Firefoxa i Chromea s terminala, ali isplati li se to? Sa svoje tačke gledišta rekao bih da i ne. Čitate korisnika koji ne voli da mora pritisnuti nekoliko klikova za isključivanje ili ponovno pokretanje računara. Toliko da sam davno stvorio neke .desktop datoteke za dodavanje naredbi "poweroff" i "reboot" u Ubuntu dock. I to je za mene ako je ono što želimo efikasno uklanjanje predmemorije našeg pretraživača, najbolja stvar je stvoriti .desktop datoteku koju možemo dodati različitim barovima i dokovima dostupno na Linuxu.
To je nešto zbog čega moram smanjiti JPG slike na 830px širine, sve dok su te slike na mojoj radnoj površini. Da bi bili sigurni da radi morat ćemo stvoriti dvije datoteke- Tekstualna datoteka koja sadrži sve redove i .desktop datoteku koja izvršava prvu datoteku. Pored toga, pobrinut ćemo se da .desktop možemo staviti praktički u bilo koju traku ili pristanište. Za ovo ćemo učiniti sljedeće:
- Otvaramo uređivač teksta.
- Kopiramo i zalijepimo naredbe za brisanje predmemorije, svaku u jedan redak. Alternativno, oni se mogu staviti u istu liniju dodavanjem "&&" bez navodnika.
- Spremimo datoteku.
- Kliknemo desnim tasterom miša i označimo okvir "izvršava se" ili što god stavi u Linux distribuciju koju koristimo.
- Dalje ćemo stvoriti .desktop datoteku, za koju kreiramo drugu tekstualnu datoteku sa sljedećim:
[Ulazak na radnu površinu]
Tip = Aplikacija
Terminal = netačan
Ime = predmemorija
Ikona = / home / pablinux / Images / cache.png
Exec = PUT DO FILE
GenericName [es_ES] = Izbriši predmemoriju
- Iz gore navedenog možemo staviti ime (Ime) koje želimo, u "Ikona" stavimo put do ikone kojoj želimo imati direktan pristup, u "Exec" stavimo put do druge tekstualne datoteke i u "GenericName" dali smo komentar na ukus potrošača.
- Sljedeća stvar je staviti prečicu ili .desktop na dobro dostupno mjesto, kao što je traka (u MATE-u ili Plazmi, na primjer) ili pristanište (kao u Ubuntu-u). U slučaju vrlo prilagodljivih grafičkih okruženja kao što su KDE ili MATE, možemo povući .desktop gdje god želimo, ali to nije slučaj u drugim operativnim sistemima. U ostalim operativnim sistemima .desktop moramo staviti na put prečicama do ostalih aplikacija, kao što je to usr / share / applications u Ubuntuu i derivatima. Stavljanjem prečice tamo prepoznat će je kao aplikaciju i možemo je dodati u omiljene.
Šta mislite da je bolje: upotrijebite metodu opisanu u ovom postu ili prošećite kroz postavke pregledača i ručno izbrišite predmemoriju?