Canonical je izdao novu verziju svog operativnog sistema, a zvanični ukusi su ga pratili. Do 22.04 bilo je 8 braće, ali nakon inkorporacije Ubuntu Unity, Ubuntu Cinnamon i povratka edubuntu, sada ih ima više od deset, dižući ocjenu na 11. Porast sa 10 prošla je psihološka barijera, i to u ovom trenutku kada se razmišlja o stvarima: jesu li dovoljne, nedostaje li jedan ili treba još neko? porodici Ubuntu?
Odgovori možda nisu isključivi. Imam mišljenje o tome, ali savršeno znam da ono što se ne sviđa drugom može voljeti. Svaki okus ima svoj razlog postojanja, i koristit će se manje-više, ali će se koristiti. Ipak, pisaću šta mislim, i takođe Pričaću o remiksima koji su kandidati za podizanje tih 11 na najmanje 14.
Ubuntu Cinnamon, izvini ali...
Znam dobro da je za izdavanje Linux distribucije, čak i neke vrste, potrebno puno posla. Također znam da je to bio prvi remix koji se pojavio prije otprilike četiri godine, ali, bez ikakvog ličnog protiv projekta, to je verzija za koju lično smatram da je suvišna. cimet Kreiran je od strane Linux Mint projekta, koji nije ništa drugo do Ubuntu-bazirana distribucija koja ne mora proći kroz Canonical obruč. Bez ovih veza, nudi DEB verziju Chromiuma i Firefoxa, na primjer. Službeni okusi moraju koristiti snap verziju da ili da, barem prema zadanim postavkama.
Ako sam odlučio da koristim Ubuntu + Cinnamon, moj izbor bi bez sumnje bio Linux Mint. Clement Lefebvre je sa svojim projektom već godinama, a integracija sa njegovim desktopom je najbolja što može biti. Naravno, ovo je moje mišljenje, a među onima koji čitaju ovaj članak biće i onih koji više vole da iza sebe imaju Canonical, ali ne vidim potrebu za Ubuntu Cinnamonom. Nije lično; prebukirano je.
Metapaketi na drugim verzijama Ubuntua
Zatim postoje još dva zvanična ukusa koji vam daju hranu za razmišljanje: Ubuntu Studio i Edubuntu. Oba vodi isti programer, iako je Edubuntuov vođa njegova supruga, koja je imala ideju da ga vrati u život. Dugo se smatralo da Ubuntu Studio nestaje, a dio krivice je što je to zapravo Kubuntu sa audiovizuelnim softverskim metapaketom, pod navodnicima, pa ne znam da li je suvišan ili ne. Ja vidim Edubuntu malo drugačije: ako je to sistem dizajniran za edukaciju, mislim da je bolje da sve bude spremno nakon instalacije od nule, ne vidim da iko ni u jednoj školi instalira Ubuntu pa metapaket za edukaciju. Ali to je zapravo Ubuntu sa tim metapaketom na vrhu. Taj i drugačiji logo. Jesu li previše?
Oni koji su mogli da uđu
Da bi dostigli brojku od 14, još tri projekta moraju nastaviti svoj razvoj: oni Ubuntu Weba, UbuntuDDE i Ubuntu Sway. Prvi je prilično zaustavljen, ako ne i potpuno zaustavljen. To je zamisao Rudre Saraswata, koji je također zadužen za Ubuntu Unity i blendOS. Namjera je ponuditi a alternativa Chrome OS-u otvorenog koda, i omogućava vam da koristite /e/store i instalirate Android aplikacije, nešto što nisam uspio provjeriti jer je potrebno da se instalira nativno (ne ide u virtuelne mašine). S obzirom na to da mu je najnoviji ISO 20.04, sumnjam da će biti u timu. I šteta, jer ima verzije zasnovane na Firefoxu i Braveu.
Sa drugom stvari ne izgledaju bolje. UbuntuDDE Bio bi to Ubuntu sa Deepin desktopom, vrlo atraktivan vizualno i sa svojim najzanimljivijim aplikacijama, ali najnovija verzija Izašao je prije godinu dana, što se poklopilo s izdanjem Jamy Meduze (22.04.). Pretpostavljam da će Canonical baciti oko na to i neće mu dati dobru atmosferu ako ne izdaju ISO svakih šest mjeseci, tako da se ni ja ne bih kladio na to.
Ubuntu Sway izgleda dobro
Posljednji od tri remiksa koji su još uvijek tamo bi bio Ubuntu Sway, koji ima verziju nedavno lansiranog Lunarnog jastoga, i izgleda vrlo dobro. Za početak, jer, baziran na Ubuntu-u, koristi Sway window manager, što ga čini brzim i dobrom opcijom za ljubitelje tastature preko miša. Među njegovim karakteristikama je i to što je bez škljocanja, nešto što mi s jedne strane izgleda dobro, a s druge strane mislim da bi se moralo promijeniti ako želi da postane službeni okus. Ali zanimljivo je, do te mjere da ga imam na USB-u i s vremena na vrijeme radim s njim.
Ima ih 11, može biti 14 i otvaram raspravu: jesu li ostali, da li nedostaju ili oboje u isto vrijeme?
Kad pomislite da s Debianom imate gotovo bilo koji od tih 14 "okusa". Nikada mi se nije sviđala ponuda Ubuntua da nudi jedno desktop okruženje, jer nešto što me je privuklo gnu/linux distribucijama bila je upravo mogućnost izbora bez ograničenja...
Ukratko, koja je svrha tretirati "okuse" Ubuntua kao različite distribucije kada su ovih dana brzine internetskih veza dovoljno velike, a CD je gotovo zastario (možda valjan razlog od prije 15 godina) jer može imati instalater koji vam omogućava da odaberete "okus", ako je nakon instalacije bilo kojeg "ukusa" Ubuntua moguće instalirati bilo koji drugi desktop...
Za moj ukus Gnome Shell verzija je suvišna :)
Da, slažem se i sa cimetom, bolje je da se odlučite za mentu za ovu svrhu.
Kao korisnik Debiana, a sada i Kubuntua za glavnu radnu površinu, ono što bi bilo lijepo da Ubuntu uradi je da uradi ono što Debian radi, instalira bazu i onda pita koje okruženje radne površine želite, jedan, dva, tri, sve, ništa Osim toga, ako želite posebne usluge (ssh, web, mail, itd...), ne znam, to je ideja.