Kao što znate, započeli smo niz intervjua nekim relevantnim ljudima, a takođe i kompanijama u sektoru. Ali ovo je posebno, jer, kako kažem u naslovu, Paul Brown Predložio mi je da promijenim metodologiju i učinim to kao razgovor. Konačno se za to odlučio Telegram, koji sigurno daje povratnu informaciju koju nisam imao priliku sa ostalim intervjuima. Nadam se da će vam se i rezultat svidjeti ...
Što se tiče glavnog junaka, mislim da nije potrebno previše prezentacija, ali ako još uvijek ima nekih neupućenih, recimo Paul Brown je jedan od urednika www.linux.com, je osnivač Linux Španija, a takođe piše na svojoj web stranici brza popravka. Pored toga, ako pažljivo pratite čitav KDE mega projekt, zasigurno ćete znati i da je on zadužen za komunikacije, kao i za promocije. Da li želite znati malo više? Pa, nastavi čitati ...
LinuxAdictos: Možete li mi reći šta vas je odvelo od toga da ste bili profesor engleskog jezika i postavili Linux? A koji je bio vaš prvi kontakt sa besplatnim softverom?
Paul Brown: Naravno. Oduvijek je bio ljubitelj računara. Programirao sam PDP-8 1979., a Commodore 64 1982. Druga stvar je što sam bio lud za Linux magazinima. Kad su krajem 90-ih počeli izlaziti Linux magazini, bio sam jako zaintrigiran i kupio sam ih sve. Bilo je to poput virusa: prvo me je zarazila tehnologija, a zatim filozofija. Bilo je to otkriće svih loših stvari koje su se dogodile sa računalima.
Kad sam se jednog dana zatekao kako objašnjavam svojim studentima (na engleskom) ono što sam otkrio umjesto upotrebe Present Perfect-a, shvatio sam da moram promijeniti profesiju.
DxŠ: Da li je DEC mašina bila iz neke kompanije u kojoj ste radili?
PB: Bilo je iz tekstilne kompanije, ali tamo nisam radio. Imao sam samo 13 godina! Bila sam u srednjoj školi. Prijatelj mojih roditelja bio je instalater i programer cijelog sklopa. Postojali su PDP-8 i PDP-11. Ogromna smeće, s (vanjskim) čvrstim diskovima veličine mašine za pranje rublja. PDP-8 je bio programiran pomoću teletekta i mogli ste ih "pohraniti" na papirnate trake. Budući da je sve bilo vrlo vruće, stalno su imali uključen klima uređaj i ulazilo se samo s bijelim ogrtačem tako da niti i prašina s odjeće nisu utjecali na mašine. Sve vrlo naučna fantastika tog vremena ...
DxŠ: Vrlo zanimljivo, nisam znao za odjeću ...
PB: Prijatelj mojih roditelja rekao je da malo pretjeruju. Ali, uzimajući u obzir da je cijeli sustav u to vrijeme vrijedio milijune pezeta ...
DxŠ: Sad kad pričate o onim starim mašinama ... Ne znam jeste li gledali dokumentarac Code Linux, sjećam se da je otac Linusa Torvaldsa rekao da mu je mašina na kojoj je njegov sin imao prvi kontakt s računarima olakšala učenje jer njegove jednostavnosti. Sada su možda previše složeni da bi razumjeli kako to funkcionira. Slažeš li se?
PB: Da, ali postoji još nešto. Držim priručnik za Commodore 64, a na poleđini su nacrti za svu elektroniku iznutra. Priručnici su bili vrlo sveobuhvatni u svemu: objasnili su čitav operativni sistem, aplikacije i hardver. To je izgubljeno. Većina mašina koje ljudi kupuju su crne kutije, bez ikakve dokumentacije. Iako su u 80-ima korisnici bili pozvani da se zezaju (dobili su sredstva za to), sada postoje kompanije koje se pretvaraju da vjeruju da je to čak ilegalno.
DxŠ: Potpuno se slažem. Zbog toga su projekti poput Raspberry Pi i Arduino tako dobro prodrli u obrazovni svijet, zar ne? Puno su jednostavniji, na neki su se način vratili u ta vremena i nađete puno dokumentacije ...
PB: Da, u stvari, Raspberry Pi su dizajnirali inženjeri koji su radili na ličnim računarima ("mikrofonima" kako su se tada zvali) 80-ih godina. Shvatili su da je zatvaranje hardvera pretvorilo računare u gotovo kućanske uređaje.
Oštetio je kvalitet učenika koji su se prijavili za računarsku karijeru. To će reći, studenti informatike 80-ih i ranih 90-ih znali su mnogo više od onih koji sada ulaze. I to ne zato što su "sva prošla vremena bila bolja", već zato što je industrija odlučila da što manje korisnik zna, to bolje. Idiotizam ličnog računarstva doveo je do krize s talentima.
Ne kažem da su demokratizacija i pojednostavljivanje loši, oko. Ali to ima još jedan efekt koji se ne može zanemariti. Ono što je loše je sakriti ono što se unutra događa onima koji su znatiželjni.
DxŠ: Idiotizacija i nepovjerenje, osim onoga što spominjete, također i nepovjerenje u pogledu sigurnosti i privatnosti. Vi zapravo ne znate šta softver radi, ali ni hardver ...
PB: I to nas dovodi do stvari kao što su Spectre and Meltdown: greške i ranjivosti koje su u sistemima od 90-ih i koje su ljudi poput Intel znali, ali ne bi trebali otkrivati.
DxŠ: Mislite li da bi i Raspiju nedostajao otvoreni CPU? Umjesto ARM jezgrenog IP-a ...
PB: Da, tačno. Prilično me iritira što u ovom trenutku stoljeća ne možemo imati hardver tamo gdje su sve komponente otvorene. Pitanje je na čekanju koje zajednica mora riješiti.
DxŠ: Proveo sam 15 godina istražujući mikroprocesore i postoje zanimljivi projekti poput OpenSPARC, OpenPOWER, RISC, ...
PB: Tamo postoji nekoliko projekata ... RISC V izgleda obećavajuće, ali trenutno je to više od svega ostalog. Takođe sam malo upoznat sa OpenPOWER-om. Ah ... ne znam koliko je to otvoreno. Pretpostavljam da je to korak u tom smjeru, ali dok ne vidite sve dijagrame distribuirane po licenci koju je odobrio FSF ili OSI ...
DxŠ: Promjena malo trećeg ... Kako bi bilo da vidite procvat video igara s podrškom za Linux?
PB: Hehe ... Ovo je tema koja ima i svoju tamnu stranu. S jedne strane, u redu. Tako da svi oni koji kažu "Ne prolazim kroz igre" više neće imati opravdanje. S druge strane, ideja besplatnog softvera nije stvoriti okruženja koja olakšavaju distribuciju vlasničkog softvera. To je pomalo poput Androida, da, kernel je besplatan, ali nitko neće sistem zamijeniti sa besplatnim sistemom.
Pita se da je za to kakva razlika ako je jezgra besplatna ili ne? Takođe je poput onoga koji tvrdi da ćemo kada ćemo imati Microsoft Office ili Photoshop za Linux. MOJ odgovor na to je: 'Molim te nemoj.' To bi ubilo projekte poput LibreOffice, ili GIMP, ili Kirta, ...
Ali priznajem da je stvar s igrama složena. Mogu razumjeti kako generirati posao s besplatnim uredskim ili dizajnerskim softverom, možete kreirati dokumentaciju, održavati časove, tehničku podršku, ali u slučaju besplatnih video igara ... Koje druge tvrtke postoje osim prodaje igre?
DxŠ: To me podsjeća na intervju koji smo vodili s Richardom Stallmanom, gdje je rekao: "Ako neko koristi Visual Studio na GNU / Linuxu, to je mnogo bolje nego koristiti Visual Studio na Windowsu, jer ga Windows više ne podnosi." Također mislite nešto slično o video igrama ...
PB: Da, ali to je mnogo manji inkrementalni korak nego što ljudi misle. Ali to je još uvijek korak. Igranje besplatnih igara na besplatnim platformama ... to bi bio očit napredak.
DxŠ: A sad kad smo citirali Microsoft, što mislite o najnovijim potezima? Poput kupovine GitHub-a, otvaranja određenih projekata, distribucije zasnovane na Linuxu, doprinosa novcem i kodom za Linux Foundation, najnovije kretanje o patentima ... Zvuči dobro, ali kad vidite Linux Sucks 2018, Bryan Lunduke kaže nešto što daje jeza, o Microsoftovoj strategiji uništavanja iznutra: "Prigrli, produži, ugasi."
PB: To je malo složenije od toga. Microsoft je velika korporacija. Kao takav ne može činiti dobre ili loše stvari. To je antropomorfiranje. Kao i bilo koja velika kompanija, poput IBM-a, Red Hat-a ili bilo koje druge, samo njezini dioničari odgovore prvi. Sada se Microsoftovi interesi (pomalo) poklapaju s Linuxovim. Ništa više.
Zapravo, imajte na umu da nijedna od ovih kompanija nikada ne koristi izraz "slobodni softver", već uvijek koristi "otvoreni izvor", što nema moralne konotacije. To je tačno: kompanijama se ne može pripisati moral. Iz toga slijedi da Microsoft voli Linux čisti je marketing.
Da vidimo, ne sumnjam da postoje inženjeri MS-a koji vole otvoreni izvor i koji su dobri građani u zajednici, ali upadaju u zabludu da kompanija, više u veličini Microsofta, može imati osjećaje ili moral, to je zabluda. Budite oprezni, mislim isto o Red Hatu, IBM-u, Samsungu i bilo čemu drugom ...
Takođe, ako tako mislite, nikada se nećete razočarati kad učine nešto s čime se ne slažete. Obrazloženje njihove motivacije uvijek je jednostavno: 'Time su uspjeli povećati vrijednost svojih djela'. To je sve. To je sve opravdanje koje vam treba. Zbog toga ih treba regulisati do smrti. U stvari, mislim da nijedna kompanija ne bi smjela sebi dozvoliti da raste i akumulira toliko snage kao Microsoft, Google, Apple, Amazon ...
DxŠ: Da, nažalost, vladaju dioničari, vidio sam kako mnoge kompanije mijenjaju smjer čak i po cijenu prelaska na vlastite zaposlenike ili inženjere samo zato što novac prelazi u drugi sektor. Na primjer, podsjećam se na slučaj AMD-a, kada su dioničari vidjeli potencijalno tržište za male uređaje i mobilne uređaje i htjeli žrtvovati performanse da bi smanjili potrošnju energije, a došlo je do stampeda inženjera starih škola. I to je dovelo do toga da je kompanija kleknula pred Intelom sve do dolaska Zen-a, kada su pronašli dobru šačicu dobrih arhitekata. Ali pitam se šta je prvo, piletina ili jaje? Mislim, da bi ovi dioničari pomaknuli pločicu, ispred njih mora biti šargarepa koja ih potiče na to ... Steve Jobs je u tome bio mađioničar, stvarajući potrebu, a zatim je iskorištavajući ...
PB: Čovječe, stvaranje potrebe je malo kontradiktorno u smislu, zar ne? Ne želim biti filozofski nastrojen, ali imati iPad nije potreba.
DxŠ: Da, ali natjeraju vas da vjerujete da ako ga nemate, niste "cool". U stvari, postoje mnoge škole koje žele da njihovi učenici rade s iPadima, a ne sa bilo kojim tabletom, prisiljavajući roditelje da zarade veliki novac i sve druge stvari koje to podrazumijeva ... Ako nosite Android tablet, bit će čudak klase ili nećete moći ni raditi, ovo je samo kriminal. Osim toga, ako se naviknete na to, onda ćete to i poželjeti ... Postoje i studije koje kažu da je iPhone postao jedan od pokazatelja trenutne ekonomske razine. A ljudi se ubijaju jer ih imaju ...
PB: ... besplatni softver mogao bi iskoristiti malo tog ... ovaj ... glamura. I da su ljudi mislili da će instaliranje Arch-a ili Debiana biti glavni. To je to…
Ostali intervjui u seriji:
- Red Hat i Julia Bernal
- Slimbook
- Victor Mayoral iz Erle Robotics
- Richard Stallman
- ESET
- Francisco Sanz iz The Security Sentinela
- Francisco Nadador, stručnjak za forenzičke analize
- Manuel Ujaldon iz UMA-e i NVIDIA CUDA Fellow Award
- Chema Alonso
- Luis Ivan Cuende
- Mikel iz MKElectronica
- Dolazi još ... pratite LxA !!
Puno vam hvala na svemu, Paul, zadovoljstvo ... Nadam se da je čitaocima ovaj intervju bio zanimljiv. Ne zaboravite ostaviti svoje comentarios.
Vrlo zanimljivo. -Hvala