Kako doći i instalirati VirtualBox na Linux / GNU

U svijetu Gnu / Linuxa najčešća je tema testiranje različitih distribucija. Zadatak koji je postao virusniji zahvaljujući virtualnim strojevima i softveru za virtualizaciju. To je zato što nam ovi strojevi omogućuju instaliranje onoliko operativnih sustava koliko želimo, a da ne brišemo računalo ili ne moramo particionirati tvrdi disk.

Dalje ćemo razgovarati o tome VirtualBox, softver za virtualizaciju, kako doći do i instalirati ovaj softver i kako stvoriti virtualni stroj.

Što je VirtualBox?

Virtualizacija ili emulacija određenih platformi nešto je što se može postići na bilo kojem operativnom sustavu, uključujući Gnu / Linux distribucije. Mogao bi biti slučaj da želimo odabrati upotrebu emulacije za jedan program, u kojem slučaju ćemo koristiti Vino ili možemo odabrati oponašati ili virtualizirati čitav operativni sustav.

To se može postići sve dok operativni sustav koji želimo virtualizirati troši manje resursa od hardvera koji imamo. To je nešto vrlo važno uzeti u obzir jer bi pokušaj virtualizacije nečeg moćnijeg od našeg hardvera ili našeg računala u potpunosti onemogućio opremu, prestao reagirati na neko vrijeme ili obustavio aktivnost softvera iz sigurnosnih razloga. Ta se virtualizacija obično vrši u spremnicima koji se nazivaju virtualni strojevi.. Njima obično upravljaju programi za virtualizaciju.

Jedan od najsnažnijih softvera za virtualizaciju operativnih sustava odgovara tvrtki VMWare, ali srećom postoji jednako dobar, moćan i softver otvorenog koda koji možemo instalirati na bilo koju Gnu / Linux distribuciju. Ovaj se softver naziva VirtualBox.

Program VirtualBox je otvoreni izvor i više platformi, tako da možemo stvoriti virtualne strojeve u sustavu Windows, a zatim ih prenijeti na svoje računalo s Linuxom radi rada.

VirtualBox je jedan od rijetkih programa za virtualizaciju koji nam omogućuje stvaranje virtualnog tvrdog diska u dijelovima, odnosno povećava ga ili koristi ovisno o tome kako ga koristimo. Još jedna značajka VirtualBox-a je stvaranje virtualnih strojeva na nov način koji nam pomaže u transportu kao da su tekstualni dokumenti ili slike s fotoaparata.

Još jedna od prednosti VirtualBox je da ovaj program podržava najpoznatije i najpopularnije operativne sustave koji trenutno postoje, ne samo razne Gnu / Linux distribucije već i verzije za Windows, macOS, Solaris i BSD.

Potonje je zanimljivo jer postoji verzija za poslužitelje koja će nam omogućiti da stvorimo nekoliko strojeva i upravljamo svima njima s jednog poslužitelja, što rezultira s nekoliko virtualnih strojeva, ali samo jednim računalom.

Kako doći do VirtualBox-a?

Kao i kod ostalog Gnu / Linux softvera, postoje tri metode za dobivanje VirtualBox-a. Prva od ovih metoda je putem službenih spremišta distribucije. To znači da imamo stabilnu i funkcionalnu verziju VirtualBox-a, ali ne i najnoviju verziju programa, a time nećemo imati vijesti ni o najnovijoj verziji. Trenutno Virtualbox se nalazi u spremištima glavnih Gnu / Linux distribucija.

Druga je mogućnost dobiti instalacijski paket kroz službeno web mjesto programa. Ova nam opcija omogućuje najnoviju verziju VirtualBox-a, ali istinito je i da nije testiran s distribucijom te da bi mogao ometati rad distribucije ili neće raditi ispravno zbog nedostatka knjižnice.

Treća metoda za dobivanje VirtualBox-a je putem izvornog koda. Ovaj je proces najmanje problematičan, ali ima lošu stranu zahtijevajući napredno znanje za sastavljanje koda i izradu instalacijskog paketa. Ne preporučuje se ako želimo brzo imati VirtualBox na računalu.

Kako instalirati VirtualBox?

Instalacija VirtualBox-a vrlo je jednostavna. Ako koristimo službeno spremište, program virtualnog stroja možemo potražiti u službenom upravitelju softvera ili otvorite terminal i pokrenite sljedeći kod:

sudo apt-get install virtualbox

Ako imamo Ubuntu, Debian ili bilo koja distribucija izvedena iz njih. Ako imamo Arch Linux ili bilo koja distribucija izvedena iz nje, moramo izvršiti sljedeći kod:

sudo pacman -S virtualbox

Ako nemamo nijednu od tih distribucija, imamo je Fedora, Red Hat ili distribucija temeljena na jednoj od tih distribucija, tada moramo izvršiti sljedeći kod:

sudo dnf install virtualbox

Ako imamo SUSE Linux, OpenSUSE ili bilo koja njihova distribucija, tada moramo izvršiti sljedeći kod:

sudo zypper install virtualbox

Pri izvršavanju bilo koje od ovih naredbi ili naredbi instalirat će se program virtualnih strojeva kao i sve potrebne ovisnosti za rad programa. Ako se odlučimo za instalacija iz paketa dobivenog putem službene web stranice, tada moramo izvršiti sljedeću naredbu:

sudo dpkg -i NOMBRE-DEL-PAQUETE.deb

Ili izvršavamo sljedeće ako je paket u rpm formatu:

sudo rpm -i NOMBRE-DEL-PAQUETE.rpm

Konfiguracija VirtualBox-a

Konfiguracija VirtualBox-a vrlo je jednostavna, a to nije slučaj s konfiguracijom virtualnog stroja. Nakon što instaliramo VirtualBox, izvršavamo ga i pojavit će se prozor poput sljedećeg:

Ako već imamo virtualni stroj iz druge instalacije, on će se pojaviti u lijevom stupcu pod gumbi Novo i Postavke. Obično nije potrebno napraviti puno promjena, ali ako želimo da to savršeno funkcionira onda moramo otići do Datoteka i Postavke. U Postavkama će se pojaviti prozor poput sljedećeg:

U njemu nalazimo razne zajedničke aspekte koje će naši virtualni strojevi imati, među njima i unos informacija, obično miša i tipkovnice; standardna veličina zaslona i njegova razlučivost; jezik prijave; mrežna veza koju će imati virtualni strojevi; moguća proširenja koja možemo dodati i ako želimo konfigurirati proxy. Osobno, jedino što obično mijenjam je Kartica Općenito adresa mog tvrdog diska na kojem će se spremati stvoreni virtualni strojevi.

I u izbornicima Machine i Group imamo razne radnje s virtualnim strojevima: od stvaranja novog virtualnog stroja do premještanja s mjesta na kloniranje. Postoje prečaci do ovih radnji, ali kloniranje nije, nalazi se samo u izborniku Stroj i koristi se za kloniranje virtualnih strojeva, što je vrlo korisno čak i ako ne vjerujete.

Kako stvoriti virtualni stroj s Virtualboxom

Imajući ideju o tome kako VirtualBox radi, da vidimo kako stvoriti virtualni stroj za instaliranje Gnu / Linux distribucije. Prvo moramo otvoriti program i pritisnuti gumb Novo. Pojavit će se prozor poput sljedećeg:

Moramo dodati ime virtualnog stroja, najbolje ga je nazvati operativni sustav. Zatim odaberite vrstu operativnog sustava koji ćemo instalirati, u ovom slučaju to će biti Linux, a zatim odaberite distribuciju koju ćemo instalirati, u ovom slučaju Ubuntu. Pritisnite sljedeći i pojavit će se zaslon RAM memorije.

Ovo je veoma važno: NIKADA ne moramo stavljati više RAM memorije od polovice koju imamo. Odnosno, ako imamo 4 Gb, nikad ne dodajmo više od 2 Gb u stroj, ako imamo 2 Gb, nećemo moći dodati više od 1 Gb. To je važno jer ako se ne pridržavamo pravila, niti virtualni stroj niti naše računalo neće raditi dobro.

Pritisnite Next i pojavit će se prozor tvrdog diska. Mi odabiremo opcija "Stvori virtualni tvrdi disk" i pritisnite gumb za stvaranje.

Na sljedećem zaslonu ostavljamo ga označenim, tj. stvoriti tvrdi disk VirtualBox i kliknite next. Na sljedećem zaslonu označavamo opciju "Dinamički rezervirano"To će reći programu da ne rezervira gigabajte tvrdog diska, već da ih uzima prema potrebama virtualnog stroja, uvijek ne prelazeći dolje navedenu granicu.

Sada moramo naznačiti koja je maksimalna veličina tvrdog diska našeg virtualnog stroja. Pri odabiru operativnog sustava, VirtualBox nam već ostavlja označenu minimalnu potrebnu količinu. Nakon što ga uspostavimo, pritisnemo gumb za stvaranje i dobit ćemo svoj virtualni stroj. Sada samo moramo označiti virtualni stroj i pritisnuti gumb "Start" za pokretanje virtualnog stroja.

Vidimo da nakon nekoliko sekundi virtualni stroj postaje crn s bijelom crticom. Ovo je zbog nema instaliran nijedan operativni sustav, moramo to dodati. Da bismo to učinili, dobivamo ISO sliku Ubuntua i nakon toga idemo na konfiguraciju VirtualBox. A u Storageu, na disku sa znakom +, označavamo ISO sliku. Pritisnite gumb za prihvaćanje, a zatim će se nakon ponovnog pokretanja stroja izvršiti ISO slika i nastavit će se instalacija distribucije.

A sad to?

Možda vam neće biti vrlo korisno stvoriti virtualni stroj, ali Nakon korištenja nekoliko virtualnih strojeva, shvatit će se korisnost ovog softvera u GNU / Linux distribuciji: od mogućnosti isprobavanja nove verzije do instaliranja verzije sustava Windows. Tako rješavajući mnoge probleme s kojima se korisnici Linuxa svakodnevno susreću.