Kako doći i instalirati VirtualBox na Linux / GNU

U svijetu Gnu / Linuxa najčešća tema je testiranje različitih distribucija. Zadatak koji je postao virusniji zahvaljujući virtualnim mašinama i softveru za virtualizaciju. To je zato što nam ovi strojevi omogućuju instaliranje onoliko operativnih sistema koliko želimo, a da ne brišemo računar ili ne moramo particionirati tvrdi disk.

Dalje ćemo razgovarati o tome VirtualBox, softver za virtualizaciju, kako doći do i instalirati ovaj softver i kako stvoriti virtualnu mašinu.

Šta je VirtualBox?

Virtualizacija ili emulacija određenih platformi je nešto što se može postići na bilo kojem operativnom sistemu, uključujući Gnu / Linux distribucije. Može biti slučaj da želimo odabrati da koristimo emulaciju za jedan program, u kom slučaju ćemo koristiti vino ili možemo odabrati da oponašamo ili virtuelizujemo čitav operativni sistem.

To se može postići sve dok operativni sistem koji želimo virtualizirati troši manje resursa od hardvera koji imamo. Ovo je nešto vrlo važno uzeti u obzir jer bi pokušaj virtuelizacije nečeg moćnijeg od našeg hardvera ili našeg računara potpuno onemogućio opremu, prestao reagirati na neko vrijeme ili obustavio aktivnost softvera iz sigurnosnih razloga. Ta se virtualizacija obično vrši u spremnicima koji se nazivaju virtualnim mašinama.. Njima obično upravljaju programi za virtualizaciju.

Jedan od najsnažnijih softvera za virtuelizaciju operativnih sistema odgovara kompaniji VMWare, ali srećom postoji jednako dobar, moćan i softver otvorenog koda koji možemo instalirati na bilo koju Gnu / Linux distribuciju. Ovaj softver se naziva VirtualBox.

Program VirtualBox je otvoreni kod i više platformi, tako da možemo stvoriti virtualne strojeve u sustavu Windows, a zatim ih prenijeti na svoje računalo s Linuxom radi rada.

VirtualBox je jedan od rijetkih programa za virtualizaciju koji nam omogućuje stvaranje virtualnog tvrdog diska u dijelovima, odnosno povećava ga ili koristi ovisno o tome kako ga koristimo. Još jedna značajka VirtualBox-a je stvaranje virtualnih mašina na nov način koji nam pomaže da ih prenesemo kao da su tekstualni dokumenti ili slike s kamere.

Još jedna od prednosti VirtualBox je da ovaj program podržava najpoznatije i najpopularnije operativne sisteme koji trenutno postoje, ne samo razne Gnu / Linux distribucije već i verzije Windows, macOS, Solaris i BSD.

Ovo drugo je zanimljivo jer postoji verzija za servere koja će nam omogućiti da stvorimo nekoliko mašina i upravljamo svima njima s jednog servera, što rezultira nekoliko virtualnih mašina, ali samo jednim računarom.

Kako doći do VirtualBox-a?

Kao i sa ostatkom Gnu / Linux softvera, postoje tri metode za dobivanje VirtualBox-a. Prva od ovih metoda je putem službenih spremišta distribucije. To znači da imamo stabilnu i funkcionalnu verziju VirtualBox-a, ali ne i najnoviju verziju programa, a time nećemo imati vijesti ni o najnovijoj verziji. Trenutno Virtualbox se nalazi u spremištima glavnih Gnu / Linux distribucija.

Druga opcija je preuzimanje instalacijskog paketa kroz službenu web stranicu programa. Ova opcija omogućava nam najnoviju verziju VirtualBox-a, ali istina je i da nije testiran sa distribucijom i da bi mogao ometati rad distribucije ili neće raditi ispravno zbog nedostatka biblioteke.

Treća metoda za dobivanje VirtualBox-a je kroz izvorni kod. Ovaj postupak je najmanje problematičan, ali ima lošu stranu zahtijevajući napredno znanje za kompajliranje koda i stvaranje instalacijskog paketa. Ne preporučuje se ako želimo brzo imati VirtualBox na računaru.

Kako instalirati VirtualBox?

Instalacija VirtualBox-a je vrlo jednostavna. Ako koristimo službeno spremište, program virtualne mašine možemo potražiti u službenom softverskom menadžeru ili otvorite terminal i pokrenite sljedeći kod:

sudo apt-get install virtualbox

Ako jesmo Ubuntu, Debian ili bilo koja distribucija izvedena iz njih. Ako jesmo Arch Linux ili bilo koja distribucija izvedena iz nje, moramo izvršiti sljedeći kod:

sudo pacman -S virtualbox

Ako nemamo nijednu od tih distribucija, imamo je Fedora, Red Hat ili distribucija zasnovana na jednoj od ovih distribucija, tada moramo izvršiti sljedeći kod:

sudo dnf install virtualbox

Ako jesmo SUSE Linux, OpenSUSE ili bilo koja njihova distribucija, tada moramo izvršiti sljedeći kod:

sudo zypper install virtualbox

Prilikom izvršavanja bilo koje od ovih naredbi ili naredbi, instalirat će se program virtualnih strojeva, kao i sve zavisnosti potrebne za rad programa. Ako se odlučimo za instalacija iz paketa dobijenog putem službene web stranice, tada moramo izvršiti sljedeću naredbu:

sudo dpkg -i NOMBRE-DEL-PAQUETE.deb

Ili izvršavamo sljedeće ako je paket u rpm formatu:

sudo rpm -i NOMBRE-DEL-PAQUETE.rpm

Konfiguracija VirtualBox-a

Konfiguracija VirtualBox-a je vrlo jednostavna, isti slučaj nije i sa konfiguracijom virtualne mašine. Jednom kada instaliramo VirtualBox, izvršavamo ga i pojavit će se prozor poput sljedećeg:

Ako već imamo virtualnu mašinu iz druge instalacije, ona će se pojaviti u lijevom stupcu pod dugmad Novo i Postavke. Obično nije potrebno napraviti puno promjena, ali ako želimo da to savršeno funkcionira onda moramo otići na Datoteka i Postavke. U Postavkama će se pojaviti prozor poput sljedećeg:

U njemu nalazimo razne zajedničke aspekte koje će imati naše virtualne mašine, među njima i unos informacija, obično miša i tastature; standardna veličina ekrana i njegova rezolucija; jezik prijave; mrežna veza koju će imati virtualne mašine; moguća proširenja koja možemo dodati i ako želimo konfigurirati proxy. Lično, jedina stvar koju obično mijenjam je Kartica Općenito adresa mog tvrdog diska na kojem će se sačuvati kreirane virtualne mašine.

I u izbornicima Machine i Group imamo razne radnje s virtualnim računalima: od stvaranja nove virtualne mašine, do premještanja s mjesta na kloniranje. Postoje prečice do ovih radnji, ali kloniranje nije, nalazi se samo u izborniku Machine i koristi se za kloniranje virtualnih mašina, što je vrlo korisno čak i ako ne vjerujete.

Kako stvoriti virtualnu mašinu s Virtualboxom

Imajući ideju o tome kako VirtualBox radi, da vidimo kako stvoriti virtualnu mašinu za instaliranje Gnu / Linux distribucije. Prvo moramo otvoriti program i pritisnuti dugme Novo. Pojavit će se prozor poput sljedećeg:

Moramo dodati ime virtualne mašine, najbolje je da ga zove operativni sistem. Zatim odaberite vrstu operativnog sistema koji ćemo instalirati, u ovom slučaju to će biti Linux, a zatim odaberite distribuciju koju ćemo instalirati, u ovom slučaju Ubuntu. Pritisnite sljedeći i pojavit će se zaslon RAM memorije.

Ovo je vrlo važno: NIKAD ne moramo stavljati više RAM memorije od polovine koju imamo. Odnosno, ako imamo 4 Gb, nikada nemojte dodavati više od 2 Gb u mašinu, ako imamo 2 Gb, ne možemo dodati više od 1 Gb. Ovo je važno jer ako se ne pridržavamo pravila, niti virtualni stroj niti naše računalo neće raditi dobro.

Pritisnite Next i pojavit će se prozor tvrdog diska. Mi biramo opcija "Stvori virtualni tvrdi disk" i pritisnite dugme za stvaranje.

Na sljedećem ekranu ostavljamo ga označenim, tj. stvoriti tvrdi disk VirtualBox i kliknite next. Na sljedećem ekranu označavamo opciju "Dinamički rezervirano"To će reći programu da ne rezervira gigabajte tvrdog diska, već da ih uzima u skladu s potrebama virtualne mašine, uvijek ne prelazeći dolje navedeno ograničenje.

Sada moramo naznačiti koja je maksimalna veličina tvrdog diska naše virtualne mašine. Pri odabiru operativnog sistema, VirtualBox nam već ostavlja označenu minimalnu potrebnu količinu. Nakon što ga uspostavimo, pritisnemo dugme za stvaranje i dobićemo svoju virtualnu mašinu. Sada samo moramo označiti virtualnu mašinu i pritisnuti dugme "Start" da bi se virtualna mašina pokrenula.

Vidimo da nakon nekoliko sekundi virtualna mašina postaje crna s bijelom crticom. To je zato nije instaliran operativni sistem, moramo to dodati. Da bismo to učinili, dobivamo ISO sliku Ubuntua i nakon toga idemo na VirtualBox konfiguraciju. A u Storageu, na disku sa znakom +, označavamo ISO sliku. Pritisnemo dugme za prihvatanje, a zatim će se nakon ponovnog pokretanja uređaja izvršiti ISO slika i nastavit će se instalacija distribucije.

A sad to?

Možda vam neće biti vrlo korisno stvoriti virtualnu mašinu, ali nakon upotrebe nekoliko virtualnih mašina, shvatit ćete korisnost ovog softvera u Gnu / Linux distribuciji: od mogućnosti isprobavanja nove verzije do instaliranja verzije Windows-a. Tako rješavajući mnoge probleme s kojima se korisnici Linuxa svakodnevno susreću.